Realnost; ili kako pročitati nenapisano

Koliko puta smo u životu pomislili kako je tuđa sreća veća od naše vlastite? Tko uopće odlučuje o tome? Aaaah da, mislim da je odgovor na to pitanje jednostavniji nego što mislimo. Zapravo, sami smo odgovorni za svu sreću i radost u životu, iako toga nismo svjesni ponekad. Ponekad? Ili bolje reći ikada? Koliko puta smo se u jutro probudili mrzovoljni, ali svejedno smo ustali, podigli glavu i krenuli dalje. Na kraju krajeva, nije teško. Ako stanemo pred ogledalo ili zrcalo, nazovite ga kako hoćete , pogledamo se u oči i pitamo se zasto nemamo sreće, nismo li samim time upravo prizvali ono najgore. Najgore, od čega strepimo i mislimo: "Samo neka se ne dogodi meni." Budimo realni, nakon takvog razmišljanja, koliko zapravo opstajemo? Ništa? Upravo toliko. Ispred nas uvijek stoji bezbroj neizgovorenih riječi, neotpjevanih pjesama i neodsviranih melodija. Ukoliko ste stigli do ovog dijela teksta, shvatit će te da ću sada postaviti pitanje. :D Što čekaju te riječi? Melodije, pjesme? Odogovor je i više nego jednostavan. Čekaju nas. Čekaju biti aktivirani našim umom i našim srcem. Uvijek će u životu biti pitanja gdje smo, što smo i kako smo. Pogledamo li naprijed, ne vidimo što nam donosi idući dan, a ne da znamo što će i kako biti za nekoliko godina. Znate što? Mogli bi smo znati. Mogli bi smo sa smješkom gledati budućnost, jer je ona u nama. Ako se zamislite na vrhu trona, sa zlatnom medaljom; i ako to doista žarko želite, sve će se promijeniti da tako i bude. Čovjek ne bi bio čovjek, kad u tom trenutku ne bi pomislio kako možda ipak neće uspjeti. Pravom kontrolom i pravilnim kanaliziranjem naših misli, koje šaljemo u svemir, a toga nismo ni svjesni, zapravo bacamo svoju ruku na budućnost; i napokon, konci marioneta se otpuštaju, a mi se divimo tome kako smo napokon postali svoji. Zvuči jednostavno i lako, mislite da nije? Je, lako je, samo ako to dovoljno želite! Ako netko pročita ovaj tekst, a pročitao je Tajnu (Rhonda Byrne), znat će o čemu pišem. Ako još niste pročitali, pročitajte ju, dopustite sebi 2 sata slobodnog vremena kako bi ste ju pročitali. Nekima će djelovati glupo i zanimljivo, ali jednom kad ju otkrijete, vašim mislima i vašoj energiji više neće biti kraja! :D
Na ovome blogu zapravo ne želim pisati o Tajni kao takvoj, iako sam to strogo zabranio, ona je promjenila moj život i zato sam ju spomenuo. Mislim da je internet već zatrpan sličnim stvarima, a ja definitivno ne želim sudjelovati u lutkarskoj predstavi takve vrste. Dovoljni smo sebi i svojim bližnjima, te toga moramo biti svjesni svake sekunde, svake minute, svakoga sata, cijeloga života!! Nije li ovaj prvi post malo predubokouman za takav početak? Možda je, ali napokon sam uspio napisati nešto, nakon toliko mjeseci provedenih zapravo ne radeći ništa. Na kraju, dogodi se klik i sve je riješeno, a pri tome ne mislim na kliktaj miša ;)
Za kraj ovoga posta, htio bih napisati nešto što sam pročitao još kao malo dijete, a glasi ovako:
"Jednom kad prestanemo tražiti neke druge "uzvišenije" načine i neke nedefinirane "Stvoritelje" i mutne budućnosti na "drugim svjetovima" i kad otvorimo oči prema onome što je oko nas- dogodit će se čarolija. Imamo dvije mogućnosti: čarolija ili lomača. Na nama je da biramo..."